„Hotel za samce“ služi kao kolektivni protagonist, mikrokozmos srpskog društva iscrpljenog devijantnom verzijom liberalnog kapitalizma. Nitko od stanara nije planirao završiti ondje, no kada nepoznata žena stigne u hotel i počini samoubojstvo, njihovi se učmali životi nepovratno mijenjaju.

Hotel postaje klaustrofobičan prostor visoke napetosti u kojem nesreća povezuje njegove stanovnike. Dok Jasna, njegovateljica, započinje amatersku istragu o smrti žene, životi ostalih stanara počinju se ispreplitati: Marka, upravitelja hotela, Nikole, pogrebnika u potrazi za klijentima, te mlađih zaposlenika Kristine i Andreja. Njima se pridružuju Dragan, bivši pravni referent, i Boris, dostavljač. Dok se mlađi likovi od stvarnosti brane crnim humorom, stariji ostaju otupljeni sjećanjima na neka bolja vremena.

Prisutnost smrti prisiljava svakoga od njih da se zapita živi li doista, potvrđujući kako su u graničnim situacijama jedina krhka obrana od praznine ljudi koji nas okružuju.